Medju našim seljačtvom kao da je počela zavladjivati neko divljačtvo, koje već prekoračuje sve stege vjerozakonske i obće moralnosti. Ubojstvo i težka tjelesna ozleda, na ove zločine odpada dobra polovica svih konačnih razpravah u godini, a svu drugu polovicu skoro, da sačinjavaju javno nasilje i kradja. Nu i ona liepa kriepost, koja je naš narod od prije vazda resila, naime štovanje i ljubav prema roditeljem kan da počima izčezavati.
Nije tomu više od 14 danah, što smo o jednom otcoubojici morali izviestiti, a evo jučer već osudio je kr. sudbeni stol i drugoga. Stefan Koščec, mladić od 20 godinah iz Kozinšćaka, obć. Prozorje, posvadio se je 16. siečnja t. g. pripit sa svojim ocem Andrijom, koji takodjer nebijaše triezan, radi domaćega kljuseta. Rieč po rieč a Andro Košćec, da svojega sina prestraši lupi ga dva puta ušicom sjekirice po ledjih, ovaj pak nerazumnivši šale, pograbi tronogi stolac, na kojem je sjedio te udari svojega otca tolikom silom po nosu, da se je odmah na tle srušio. Za nekoliko danah zatim umro je Andrija Košćec jer su mu nosna kost i isti sitnik bili razmrskani te je nastupila gnojna upala moždjanih opnicah i uslied toga i smrt. Obtuženik skrušeno prizna svoj čin a postupajući sud (predsjedatelj viećnik g. Čermak, javni tužitelj gosp. Peičić i branitelj ureda radi g. dr. Haramustek) proglasi Stjepana Košćeca krivim zločina ubojstva te ga odsudi na pet godinah težke tamnnice. Obtuženik uloživ priziv, odmah nastupi kazan.
Narodne novine 1.3.1887. o ubojstvu na Kozinščaku